Ivo Robić :: Stranice posvećene gospodinu Ivi Robiću

Sponzori:

CUBISMO snimio novi CD

Nedavno se na policama CD shopova našao novi glazbeni uradak grupe CUBISMO. Autobus kojim Cubismo vozi počasni krug oko prvih deset godina diskografske karijere proizveden je u vrijeme kad su se kuće na moru zvale vikend šatori, cigarete prodavale na komade, a putnik se krijepio iz torbe s „provijantom svim“. Stvarnost „Autobus Calypsa“, prvi put izvedenog na Opatijskom festivalu 1959., u godini kubanske revolucije, Cubismo je uživo upoznao 2000., za boravka na otoku čijoj se glazbi posvetio usporedo s njezinim novim izlaskom u svijet Cooderovom formulom Buena Vista Social Cluba i sad joj se vraća sličnim izletom u arhiv klasičnog hrvatskog šlagera iz pedesetih prošlog stoljeća, mnogo prije negoli su se mambo, rumba i cha-cha-cha podvukli pod zajednički nazivnik salse.
Bilo bi pretjerano reći da je Cubismo na albumu „Autobus Calypso“ zaronio u tradiciju hrvatske zabavne glazbe samo zato što je u njoj otkrio dovoljno poticajan odvojak afrikubanskih nadahnuća koja su samo čekala da ih se prevede na jezik suvremenih latino impulsa. No, već nam i uvid u najtransparentnije među dostupnim diskografskim antologijama toga razdoblja, a riječ je o box setovima „Pjeva Vam Ivo Robić (izvorne snimke 1949.-1959.)“ i „Zaboravljene zvijezde: Zvonimir Krkljuš, Rajka Vali i Bruno Petrali 1945.-1957.)“ (CR, 2001.), pokazuje kako su komercijalne inačice zvuka i plesnih ritmova Kariba i Latinske Amerike, utjelovljene u glazbi orkestara Pereza Prada i Xaviera Cugata, podjednako značajno utjecale na repertoar tadašnjih domaćih instrumentalnih sastava i vokalnih solista, ali i opuse vodećih skladatelja i aranžera, kao i odjeci razblaženog jazza i swinga, talijanske kancone ili američke šlagerske produkcije do pojave rock and rolla. Ivo Robić snimio je, primjerice, „Jabuke i trešnje“ („Cherry Pink And Apple Blossom Wine“) otprilike u vrijeme kad je Perez Prado tom pjesmom izbio na vrh američke top liste, Zvonimir Krkljuš nije 1956. mogao odoljeti Cugatovu hitu „Perfidia“, a pobjednička pjesma Zagrebačkog festivala 1955. u izvedbi Rajke Vali zvala se „Mambo, mambo“ iz pera njezina budućeg supruga Moše Marjanovića. Uostalom, pretposljednja od 95 kronološki poredanih snimaka na četiri CD-a Robićeve zbirke ranih radova upravo je „Autobus Calypso“ koji ga je 1959. odvezao izravno u bolje sutra, tj. „Morgen“.
Originalni aranžman za „Autobus Calypso“(i još dvije pjesme što ih je Cubismo uvrstio na istoimeni CD: „U nedilju, Ane“ i „Ćakule o siromajima“) napisao je vođa orkestra, skladatelj i trubač Zlatko Černjul, do 1954. dirigent Plesnog, a od 1960. Zabavnog orkestra Radio Zagreba, koji se od svih kolega najviše posvetio „latinici“, kako se zagrebačkom glazbeničkom žargonu nazivaola preteča Cubismova glazbenog opredjeljenja. Černjulov aranžerski potpis na desecima festivalskih uspješnica, adaptacija folklorne, pa čak i klasične glazbe te vlastitim skladbama redovito je imao prepoznatljiv „motivo cubano“, premda je vjerojatno kako ni on ni njegovi žanrovski sumišljenici pod dojmom sjaja Prado-Cugatovih latino parada nikad nisu čuli za autentičnog junaka kubanske glazbe pedesetih, Bennyja Morea, čija je zvijezda ostala svijetliti samo na nebu rodnog otoka – slično sudbinama protagonista Buena Vista Social Cluba dok ih Ry Cooder i diskografska kuća World Circuit nisu predstavili međunarodnoj publici.
Budući da je Cubismo u prvom desetljeću vraćanja duga adoptiranim glazbenim korijenima na dosadašnjim izdanjima primijenio paletu produkcijskih postupaka i pristupa – od nastupnog latin jazz manifesta na CD-u „Cubismo“ (1997.), koncertne suradnje s gostima Yolandom Duke, Georgeom Makintom i prvom produkcijom Nelsona Hernandeza na albumu „Viva La Habana!“ (1998.) te kubanskih impresija i glazbenih prijateljstava što ih sažima „Motivo Cubano“ (2000.), do ambicioznog izlaska iz konvencionalne cubane na „Junglesalsi“ (2002.) – moglo se pretpostaviti kako će najizglednije od preostalih rješenja pronaći u pokušaju sporazuma s pjesmaricom vlastite sredine. Ali, ne na tragu inače zapaženih rezultata povremenih kolaboracija s prvacima pop scene poput Josipe Lisac i Gibonnija. Posveta stilski i povijesno definiranom izboru hrvatskih odgovora na Great American Songbook učinila se izazovnijim projektom, to više što su eksplicitni žanrovski predlošci dijela tih standarda, u kombinaciji s minulim radom uključenih vokalnih veterana, nagovijestili u najmanju ruku zabavan posao na brižljivo pripremljenom programu hrvatsko-španjolskih izvedbi i Cubismu prilagođenih verzija izvornika.
Ako ćemo tjerati mak na konac, samo je jedan od njih, „Devojko mala“, napisan u Beogradu za film „Ljubav i moda“ (1960.), ali i originalnu snimku Đuze Stojiljkovića iz 1961. i podjednako zaraznu obradu VIS-a Idoli (čiji član Vlada Divljan pomaže Cubismu) s mini LP-a iz 1981. objavio je zagrebački Jugoton. Osim „Autobus Calypsom“, skladatelj Ljubo Kuntarić i autorica teksta Blanka Chudoba pridonose još dvjema pjesmama: „Ta tvoja ruka mala“ i „U nedilju, Ane“. Prva je ušla u povijest pobjedom na Zagrebačkom festivalu u prosincu 1953., na kojemu su sve vokalne uloge podijelili Ivo Robić i Rajka Vali, a za drugu, s Opatije '60 gdje ju je predstavio Marko Novosel, mnogi bi dali ruku u vatru da se zove po uvodnom stihu „Kad ti kupim mali motorin…“ pod kojim su je nazivom svojevremeno snimila sarajevska grupa Bombaj Štampa glumca Branka Đurića i producenta Nikše Bratoša.
Radikalni Cubismov tretman skladbe „Bijela lađa plovi morem“ Marija Kinela prikriva razloge zbog kojih je Arsen Dedić na koncertima često ironizira kao savršen i dragocjen primjer demodiranosti hrvatske šlageristike pedesetih. Autor, prevoditelj, izdavač, kroničar, radijski i diskografski urednik, Kinel bio je njezin najsvestraniji pojedinac – „nonperformer“ u čijem opusu istaknuto mjesto zauzima i podjednako karakterističan rukopis „Jedne noći u Kostreni“, također iz 1955. u Krkljuševoj izvedbi. Godinu kasnije, Kinel i Ivo Robić zajedničkim su snagama ispisali čestu nominaciju u svakoj anketi o pjesmama koje su zauvijek obilježile hrvatsku popularnu glazbu: „Samo jednom se ljubi“.
Iako po fakturi pripada razdoblju upravo spomenutih naslova, evergreen Ive Korblera i Stjepana Stanića „Prolazi sve“ premijeru je doživjeo desetak godina kasnije na festivalu Zagreb '65, između nastanka Runjićevih „Ćakula o siromajima“ (1962.) i „Picaferaja“ (1967.) koje na CD-u „Autobus Calypso“ u Cubismovu društvu reinterpretiraju izvorni izvođači Tereza i Oliver. „Chakule“ su i prva javno izvedena skladba Zdenka Runjića, dok se četrdeseti rođendan prve Oliverove suradnje s najčešćim skladateljem ovdje obilježava njezinom verzijom iz 2007.
Razgledavanje, pa makar i lapidarno, pozadine Cubismove misije na „Autobus Calypsu“ mala je panorama općih mjesta i posebnih trenutaka povijesti hrvatske zabavne glazbe kojih ni članovi grupe možda nisu bili svjesni kad su se u nju upuštali.

Više o CDu možete saznati ovdje