Ivo Robić :: Stranice posvećene gospodinu Ivi Robiću

Sponzori:

Biografija

Ivo Robić. Pjevač i skladatelj, naš najuspješniji i najustrajniji interpretator šlagera, doajen domaćih glazbenih festivala, te svjetski poznat glazbenik kao “Mister Morgen".

Čovjek koji je obilježio domaću i svjetsku glazbenu scenu, gotovo od početka do kraja dvadesetog stoljeća. Jedan od izabranih koji je ostavio neizbrisiv trag i počeo novu eru onoga što danas nazivamo zabavnom glazbom.

Jednostavno Ivo, onaj kojeg su slijedili, a što nije prestalo ni u dvadeset i prvom stoljeću.

Njegova slava ne proizlazi samo iz njegovog toplog glasa i kristalno čiste dikcije, nego i osebujnog stila koji je odabrao, a koji ne predstavlja kopiju raznih stranih uzora, već ima vlastiti, osebujan izraz. Jednakim uspjehom je interpretirao sentimentalne melodije i brze ritmove, svakoj je interpretaciji znao udahnuti vječnost, unoseći tako sebe i duboke emocije u pjesmu, pretvarajući je u sklad, pa je neminovno osvojio simpatije čitave naše, a velikim dijelom i svjetske publike. Čovjek je to, kojeg vidimo kao svestranoga glazbenika i pjevača koji pjeva na hrvatskom, njemačkom, engleskom, francuskom, talijanskom i španjolskom jeziku. Zahvaljujući tim kvalitetama i vrhunskom glasu, Ivo Robić postaje internacionalna zvijezda.

Ivo Robić je rođen 29.01.1923. u Garešnici, pokraj Bjelovara. Otac, koji je bio sudski službenik, vodio je iz hobija tamburaški orkestar. Svoj prvi kontakt s glazbom, Robić je doživio kao srednjoškolac. Skupa s prijateljima, osnovao je maleni sastav koji je djelovao amaterski. Nakon završene srednje škole uputio se u Zagreb s nakanom da studira medicinu. Prijatelji, koji su ga čuli kako pjeva, nagovorili su ga na sudjelovanje na audiciji za mlade pjevače koje je organizirao Radio Zagreb. Zahvaljujući jednom sretnom slučaju, te oduševljenju urednika, odmah je nakon prvog posjeta Radio Zagrebu 1943. angažiran kao pjevač. Na audiciji je pjevao pjesmu Maria Kinela Sniježi. Time je započela izvrsna suradnja njega i Radio Zagreba. Od tada je svakodnevno nastupao u ranim jutarnjim satima, uživo.

Nekoliko angažmana u predratnom zagrebačkom klubu “Kolo” poremetilo mu je planove oko studija, te su skromni honorari, koji su u očima brucoša bili ravni miljunima, učinili da ova zemlja ima jednog liječnika manje, a jednog pjevača više. Nakon dvomjesečnog angažmana u “Kolu” , prešao je u tadašnji “Grill Room” gdje je pjevao francuske i taljanske pjesme, a nastupao je s orkestrom mađarskog Zagrepčanina Kalmana Kočija, koji ga savjetuje kako bez solidne izobrazbe, unatoč velikome talentu neće napredovati u show bussinesu. Počeo je uzimati satove pjevanja, a počeo je i svirati saksofon.

Šestogodišnji Ivo, 1929. g.

Godine 1948. Ivo snima svoju prvu ploču za diskografsku kuću JUGOTON, a ubrzo nakon toga i prvi Long Play . Snima s orkestrima Zlatka Černjula i Krešimira Oblaka. To ga je potaklo što više proširiti svoj repertoar, te je počeo izvoditi pjesme Nenada Grčevića, kao što su “Tiho plove moje čežnje”, “Jeka”, “Kapljice kiše” i mnoge druge. Kako je Grčević bio sve više zauzet ispitima za fakultet, jednog je dana Robiću rekao neka sam proba napisati nešto. I tako je nastala Robićeva prva autorska pjesma “Moj rodni kraju”, nakon koje su uslijedile mnogobrojne kompozicije, kao što su “Srce, laku noć” , "Ne plači”, “Ja ću doć” i do danas najpopularnija “Samo jednom se ljubi”, za koju je , kao i za ove prethodne, riječi napisao Mario Kinel.

1949. godine odlazi na godinu i pol u Maribor, gdje snima za tamošnji radio. Nakon toga, vraća se u Zagreb, a slijedećih nekoliko godina provodi radno: zimi pjevajući u zagrebačkom “Grill Room-u” i “Ritzu” , a ljeti pjevajući na terasi hotela “Kvarner” u Opatiji, na kojoj je kasnije godinama nastupao. Zanimljivo je spomenuti da je Robićev prvi nastup u Opatiji bio odmah nakon završetka rata 1945. g. u starom kazalištu gdje je imao koncert. No, ostalo je samo na tom nastupu, jer su tada u Opatiji još uvijek svirali taljanski orkestri, te će stalni angažman Robić dobiti tek nekoliko godina kasnije. Početkom 50-ih počinju i Robićevi čuveni nastupi na terasi opatijskog hotela Kvarner, s različitim orkestrima, kao na primjer, s orkestrom Zlatka Černulja, u pratnji Rajke Vali.

Zlatko Černjul, Rajka Vali i Ivo Robić

Rajka Vali i Ivo Robić za prvom ZAGREB FESTU 1953. g.

Među glazebnicima zagrebačke scene, koji su bili inspirirani taljanskim “San Remom", javljala se sve veća težnja za domaćim festivalom, te općenito težnja za domaćom melodijom. Tu ideju je na jesen 1953. g. realizirao Fedor Kopsa, te raspisao natječaj, a festival je održan u prosincu pod nazivom “Zagreb 54” u koncertnoj dvorani “Istra”. Na festivalu su pjevali samo Robić i Rajka Vali, a karte za koncert razgrabljene su u roku od dva sata. Robić pobjeđuje s pjesmom Ljube Kuntarića Ta tvoja ruka mala.

Robićevu diskografiju 50-ih godina obilježilo je niz prerada ondašnjih svjetskih pjesama , koje su većinom objedinjene i ponovno objavljene na CD box-u «Izvorne snimke 1949 - 1959».. Ondašnji Robićev životni ritam je bio jako iscrpan. Noću bi pjevao po raznim zagrebačkim klubovima, danju pjevao i snimao na radiju i tako iz dana u dan. “Skidao” se repertoar s američkih filmova, mahnito su prevođene pjesme s taljanskog “San Rema”, ubrzano pisani aranžmani I cijeli se posao obavljao u kratkom roku : dvije, tri probe, a zatim snimanje ili nastup uživo. Neiscrpna energija ovoga umjetnika ali i veliki trud koji je uložio u ono čime ga smatramo danas, zalog je jednoj produhovljenoj budućnosti, ispit je mnogima koji pokušavaju na takav način, drugima prenijeti dio sebe i svoje duše.

Nakon mnogobrojnih nastupa na terasi hotela “Kvarner”, Robić, zahvaljujući jednom Bavarcu, koji je redovito posjećivao njegove koncerte, 1955. g. odlazi na svoju prvu inozemnu turneju u zapadnonjemački grad Hoff. Tamo odrađuje dvomjesečnu gažu u noćnom klubu “Teresienstein” s orkestrom Ferija Sovana. No, izvrsna posjećenost kluba, te sve veći broj gostiju, promijenio je prvobitni plan, te je Robić u Hoffu ostao devet mjeseci. Ova turneja, uz to što mu je donijela financijski uspjeh, te prvi automobil, polovnu Olimpiju, donijela je i neke nove pjesme koje su obogatile Robićev repertoar. Posebno se hrvatskoj publici dopala pjesma “Mexico”, koju je Robić ubrzo i snimio.

Odjednom, 1958. g. dolazi primamljiva ponuda iz Praga, te poziv za snimanje ploča za tamošnju poznat u tvrtku SUPRAPHON. Za SUPRAPHON Robić snima i tijekom kasnijih godina, a poseban uspjeh mu je donijela njegova izvedba hita Paula Anke “Diana”. Čehoslovacima se posebno svidjela njegova verzija pjesme “My funny Valentine”. Većina njegovih SUPRAPOHONOVIH ploča snimljena je u pratnji poznatog praškog orkestra Karela Vlacha.

Godina 1959., kada je u domovini već slovio za najpopularnijeg umjetnika tadašnje glazbene scene, sa preko 100 snimljenih ploča, postaje i godinom Robićeve iznimne popularnosti u Njemačkoj.

Svojom prvom pločom Morgen postiže veliki uspjeh na američkom tržištu, unatoč sumnjama mnogih njemačkih producenata. Njemački fonogram pjesme Morgen, snimljen za hamburšku nakladničku kuću POLYDOR, izašao je u Americi za tvrtku LAURIE. Ne treba napomenuti, i to je rezultiralo iznimnim uspjehom.

U tadašnju svjetsku glazbenu scenu, koja se u tom razdoblju potpuno preokrenula, Ivo Robić se besprijekorno uklopio. Taj strani izgovor njemačkog jezika, koji je ponekim stranim zvijezdama zadavao teške muke, Robiću nije predstavljao prepreku. Baš taj strani naglasak činio je pojedinu pjesmu primamljivom i davao joj poseban šarm. Hrvat u njemačkom svijetu šlagera i pritom još vrlo uspješan, bila je rijetkost. Robiću su se divili njemački turisti već početkom 50 – ih godina, za vrijeme njegovih nastupa na terasi “Kvarnera”.

No, do prvog sastanka s tvrtkom POLYDOR dolazi zahvaljujući supruzi Marti koja je, moglo bi se reći, «potaknula» njegovu karijeru kako godinu dana ranije u Čehoslovačkoj, tako i sada u Njemačkoj. Ona je bila ta koja je slala Robićeve snimke svim svjetski poznatim diskografskim kućama, te su ga koncem 1958. godine pozvali u Hamburg, kako bi snimio probne snimke.

U glazbenoj dvorani u Hamburgu 28. siječnja. 1959. Robić je snimio svoju prvu ploču za tvrtku POLYDOR. Dvije američke pjesme, prevedene na njemački jezik: In Einer Bar In Buffalo i Liebeleer, snimljene sa mješovitim zborom Berta Kaempferta, odmah su završile u arhivu i nikada nisu publicirane za javnost. Polydorovi manageri obrazložili su njezino neobjavljivanje izjavom da je ta ploča suviše moderna. Nekoliko dana poslije, 04. travnja 1959. , Ivo pjeva u Maloj Sali svoje prve glazbene uratke. S pjesmom Ay,Ay,Ay, Paloma, koja je inače bila namijenjena za A-stranu ploče, i pjesmom Morgen, Robić slavi svoju diskografsku premijeru. Originalne matrice su tada već postojale. Te pjesme je Peter Mösser pripremio za jednu drugu Polydorovu ploču, te ih je zapravo trebala pjevati tadašnja šlagerska zvijezda br. 1 – Freddy Quinn. Već je ranijih godina bila poznata suradnja tekstopisca Petera Mössera i kompozitora Lothara Oliasa, koja je iznjedrila nekoliko poznatih hitova. Godine 1958. došlo je do nesuglasica između Mössera i Oliasa, što je dovelo do raskida ove uspješne i plodne suradnje. Tako je Möesser počeo svoju samostalnu karijeru kao tekstopisac, a potom i kao skladatelj. Zajedno s Bertom Kämpfertom, aranžerom i ravnateljem orkestra, kojeg je Mösser poznavao iz ranijih suradnji sa Freddyjem, započeta je nova obrada pjesme Morgen. Tražena je adekvatna osoba koja bi izvela tu pjesmu, te su u POLYDOR- ovom arhivu naišli na snimke gospođe Marte Robić i Ivo je pozvan na sastanak. Mösser je namjeravao Robića učiniti zvijezdom na glazbenom tržištu, svojim pjesmama i tako učiniti potpunu suprotnost prijašnjoj suradnji s Freddyem. Tako se u Polydoru rađala nova zvijezda. Novi tandem Mösser/Robić, s dirigentom, aranžerom i producentom Bertom Kämpfertom, stvarao je hit za hitom.

Već postojeća glazbena matrica “Songmastersa” (Kämpfert i njegov orkestar) bila je ponovno usvirana. Njemačka kompozicija Morgen s B-strane, postigla je velik uspjeh u svijetu. U početku je POLYDOR smatrao da će prvotna A-strana s njemačkom verzijom jednog, na južnoameričkim ritmovima građenog originala, postići komercijalni uspjeh zbog popularnosti takvih ritmova u 50 - im godinama u Njemačkoj. Međutim, da će B-strana postići ogroman uspjeh, s time nitko nije računao. Bila je to velika novost na tadašnjoj glazbenoj sceni, obzirom na marketinško usmjerenje na englesko govorno područje i Ameriku.

Perry Como i Ivo Robić

Ploča Morgen omogućila mu je, ubrzo nakon izlaska, odlazak u Ameriku, gdje je bio glavni gost čuvenog „Perry Commo Show-a“, te tro i pol mjesečnu turneju Amerikom. Nastup u „Perry Como Show-u“, kojeg je pratilo preko desetak milijuna gledatelja, izazvao je veliku popularnost, te masovnu prodaju ploče Morgen u izdanju tvrtke LAURIE.

Ubrzo nakon toga, Robić u Njemačkoj izdaje ploču za pločom i postaje jedan od stupova pjevačke ekipe POLYDORA.

Četrdeset i četvrtog kalendarskog tjedna godine 1959. s pjesmom Morgen, Ivo Robić je slavio ulazak i plasman na 8. mjesto ljestvice BRAVO MUSIKBOX. Najveći plasman, tj. 2.mjesto, postigao je koncem godine. Zbog Robićeve jedinstvene interpretacije, kasnijih godina nitko nije načinio obradu pjesme Morgen, što je bio slučaj s mnogim pjesmama iz toga razdoblja. Dok se u Americi na top ljestvicama probijala njemačka verzija pjesme Morgen, u Hamburgu je Robić u prosincu 1959. koristeći originalnu matricu, otpjevao francusku i talijansku verziju. Robić je još i kasnije žalio što Morgen nije bio izdan u Velikoj Britaniji. Britanci su se morali zadovoljiti instrumentalno - saksofonskom verzijom Billya Vaughna koji se našao i na njemačkoj top ljestvici.

Iste godine Robić odlazi na turneju po Skandinaviji, a prodaja Morgen-a je rasla i rasla. U Švedskoj je puna tri mjeseca bio best-seller, a osvojio je i Japan, Australiju, Novi Zeland, Ognjenu Zemlju itd. Po nekim podacima, kaže se da je prodano čak 1,8 miljuna komada. Euforija oko Robića je rasla sve više i više. Osnovano je preko trideset fan clubova po svijetu : u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, Nizozemskoj... Početkom 1960. Robićeva popularnost je i dalje rasla. Dok je popularnost pjesme Morgen polako opadala, Robić je u rujnu 1959. već imao u planu i drugu singlicu s pjesmom Muli song, a snimio je i prvu snimku pjesme Rhondaly, koja iz do danas nepoznatih razloga nije objavljena, te je druga verzija snimljena tek u prosincu 1959.

Iako su u to vrijeme, uspjehom pjesme Morgen, ljudi u cijelom svijetu bili oduševljeni, Robić se ipak nije smatrao njemačkom zvijezdom, već umjetnikom internacionalnih razmjera. U listopadu 1959. snimio je u New Yorku svoje prve dvije pjesme na engleskom jeziku i to prepjeve pjesama Muli song (The Happy Mueleteer) i Rhondaly. Ovaj put nije korištena izvorna matrica s njemačke ploče, već je ponovno usvirana uz pomoć SONGMASTERSA. Razlog tome bio je da se u engleskoj verziji nije smjelo čuti udaranje bičem, kako je to bio slučaj u europskoj verziji, jer su se bojali negativne reakcije Društva za zaštitu životinja.

Godine 1960. nakon povratka u Njemačku, u ožujku je snimljena nova singlica, ponovno autora Petera Mössera. Endlich i So Allein ostale su neko vrijeme u sjeni prije objavljenih hitova, ali i za ove pjesme snimljena je 7. travnja 1960. američka sinkronizacija Endless i So Alone, uz korištenje matrica snimljenih 9. ožujka 1960.

Nakon uspjeha na američkom tržištu, u svibnju 1960. su snimljene francuske sinkronizacije pjesama Muli song i Rhondaly, pod naslovima Ma mule et moi i Rhondaly, gdje je Robić ponovno iskazao svoj jezičnu nadarenost.

S ovim snimkama završena je suradnja s Peterom Mösserom, te je utjecaj Berta Kämpferta bio sve jači.

Robić je tada bio na vrhuncu svoje karijere u Njemačkoj. Svih tih godina pratio ga je veliki uspjeh i oduševljenje publike.

Tada dolazi i do njegovog prvog gostovanja u filmu. 1960. g. Robić nastupa u filmu beogradskog režisera Ljube Radičevića „Ljubav i moda“.Pojavljuje se u nekoliko scena filma, glumeći sebe samoga, a najzapaženije scena je u kojoj izlazi iz aviona i pjeva pjesmu The Happy Mueleteer.

Na četvrtoj singlici snimljena je njemačka sinkronizacija pjesme Save the last dance for me, grupe THE DRIFTERS. Originalna izvedba autora D. Pomusa i M. Schumana sinkronizirana je uz tekst Kurta Schwabacha. Na svim tadašnjim top ljestvicama poput MUSIK BOX-a , LEG AUF-a , te LANGWELLE, nazočan je bio i Ivo Robić s već uobičajenim visokim plasmanima. Za B-stranu odabrana je Kaempfertova pjesma Auf der Sonnenseite der Welt. Bert Kämpfert od sada preuzima na sebe novu dužnost: sada uz produkciju, aranžmane i glazbene pratnje, piše i skladbe.

Bert Kämpfert postaje svjetski poznatim glazbenikom, te njegove brojne pjesme vremenom osvajaju top ljestvice diljem svijeta. Sa Robićem, za početak izdaje 1961. sinkronizacije dviju američkih pjesama Charlesa Singletona «All or everything» i «Only Those In Love». Njemačke riječi za te pjesme napisao je sam Bert Kaempfert, te se one od sada zovu «Wenn ich In Deine Augen schau» i «Tiefes blaues Meer»

Rujna 1961. snimljena je pjesma «Jezebel». Zanimljivo je da su mala glazbena pratnja i cjelokupna snimka snimljeni sa samo jednim mikrofonom. Za B-stranu odabrana je pjesma «Glaub' daran». Zatim, 1962. izdane su tri singlice: «Träume von Glück»/»Schau dich nicht um», «Ich Denke Nur An's Wiedersehn»/«Ein Ganzes Leben Lang», «Geh' Doch Nich Vorbei»/«Danke Schön» . Šlager «Ein Ganzes Leben Lang» je prepjev originala «I Can't Stop Loving You» Don Gibsona, «Danke Schon» postaje također veliki hit zahvaljujući Kaempfertovoj izvrsnoj pjesmi i Robićevu glasom. Između mnogih, jedna od najpopularnijih pjesama i danas. 1962. g. Robić odlazi po drugi puz preko „velike vode“ u Chichago u pratnji poznatog kvinteta Arta van Damma. Održava desetak koncerata u golemoj dvorani koja prima preko 6000 gledaoca. Tom prilikom posijetio je i najveću čeličanu na svijetu i doživio iznimno priznanje počasnog građanina grada Chichaga.

U proljeće 1963. snimljena je engleska verzija pjesme «Danke Schön», koja je objavljena tek 2006. u izdanju Bear Family-a. Nakon snimanja Robić odlazi ne veliku turneju. Po povratku s turneje, na jesen 1963. na zahtjev Kaempferta, snimljena je nova verzija već popularne pjesme «Danke Schön». Za B-stranu odabrana je pjesma «Traumlied». Dok je kod prve verzije pjesme «Danke Schön» naglasak bio na ženskom back - ground zboru, u drugoj je verziji do izražaja došla ritmička pratnja glasovira.

Nakon što je već do tada snimao s Kämpfertom i nakon što su sve snimke snimane u Hamburgu, Robić se krajem 1963. nalazi sa Kristijanom Bruhnom u Unionovim studijima u Münchenu i snima dvije pjesme za diskografsku kuću HANSA: «Sonntag In Amsterdam» i «Zuhause, wieder zuhause sein», koje su izašle i u nakladi POLYDOR-a.

Zatim se Robić ponovno vraća u Hamburg. I opet, pod vodstvom Berta Kämpferta, Robić snima pjesme «Hab mich Lieb» i «Sonntag». Obje pjesme završile su u POLYDOR - ovom arhivu, radi snimanja svojevrsne kompilacije, do sada neobjavljenih skladbi.

Ove godine dolazi i do trećeg gostavanja u Americi. Održao je mnogobrojne koncerte, TV i radio snimanja, a posebno je ostao zapažen koncert pred u Clevelandu pred nekoliko tisuća iseljenika, na kojem je Robić po završetku koncerta, od tolike euforije, morao uvelike produžiti program, te je samostalno improvizirao na gitari pjevajući stare zagorske, dalmatinske i slavonske pjesme.

Ono manje plodonosno razdoblje u lipnju 1964. Robić provodi u Münchenu gdje snima novu pjesmu «Hochzeitschmarsch» i obradu jednog starog hita «When Your Little Girl Is Smiling», u izvornoj interpretaciji Jimmya Justicea, ponovno pod vodstvom Kristijana Bruhna za produkciju HANSA.

Nakon što ove dvije singlice nisu doživjele veliki uspjeh kao njegove druge pjesme, nastupila je jedna kreativna stanka, koja je, gledajući iz današnje perspektive, dobro došla Kämpfertu koji se zbog svojih ranijih uspjeha 1961. proslavio sa drugim kompozitorima.

Veliku popularnost doživjela je pjesma Moja kala na “Splitu 63” i duet s Anicom Zubović Crne marame. Godinu dana nakon prijavljuje se, uz dugotrajno nagovaranje Drage Britvića, na “Zagreb 64” s pjesmom Golubovi, koju je u alternaciji izvodila Tereza Kesovija.

Dvadesetu obljetnicu pjevanja obilježio je 1965. g. izdavanjem jubilarne ploče i rasprodanim koncertom u dvorani “Istra”. Što se više bližio početak koncerta, organizatori su shvatili da ni petnaesti dio zainteresiranih nije dobilo kartu, te je Radio Sljeme organizirao prijenos uživo. Dodatni razlog za slavlje bila je apsolutna pobjeda na “Zagrebu 65” s Bogliunijevom pjesmom Zbog čega te volim. Niti jedan festival do tada nije imao tako premoćnog šampiona kao što je to bio ovaj. Pjesma posvećena Zagrebu, naišla je na nepodijeljene simpatije. Nekoliko dana nakon toga, odlazi u pratnji Marijane Deržaj na intervizijsko natjecanje u Prag na kojem izvodi pjesmu Ive Koerblera Prolazi sve.

U listopadu 1965. Kämpfertov orkestar se ponovno vraća u studio gdje se snima instrumentalna pratnja za najnoviju Robićevu singlicu. Među njima bile su i snimke današnjeg mega hita «Spanish Eyes» nadalje poznatog kao «Moon Over Naples», koje su izašle najprije u njemačkoj verziji «Mond, guter Freund» u listopadu 1965.

Veljače 1966. na osnovi originalne matrice, snimljena je, kako onda tako i danas još uvijek popularna i jedina izdana verzija «Rot ist der Wein», dok prethodna nikada nije izašla iz arhiva do 1988. na kompilacijskoj ploči «Morgen» . Na B-strani singlice je pjesma koja je snimljena još za vrijeme prvog snimanja u listopadu 1965., «Wer So Jung Ist Wie Du».

Zajedno s pjesmom «Wiedersehn» snimljena je i pjesma «Fremde In Der Nacht». Poslije je ista pjesma postala svjetski hit u izvedbi Franka Sinatre «Strangers In The Night». Kämpfertove kompozicije, u Robićevoj interpretaciji, bile su 1965./66. ekstremno visoko kvalitetni hitovi internacionalnog ranga, da je sve drugo u tim godina izblijedilo pod sjajem tih pjesama. Još i dan danas nije riješeno ono čuveno pitanje: Je li Ivo Robić autor hita «Strangers In The Night»? U jednom od razgovora za medije, Ivo je ipak dao odgovor: “Sinatra i ja smo se dogovorili oko te pjesme, kao koautori.” «Rot Ist Der Wein» i «Fremde In Der Nacht» su do posljednjih dana ostali Robićevi omiljeni šlageri.

U to vrijeme, kaže Robić, živio je zajedno s Kämpfertom u Sjevernoj Njemačkoj. Doživjeli su jedno lijepo vrijeme, danju odlazeći u ribolov, a navečer skladajući pjesme. Najčešće se spominjala anegdota o šetnji Hamburgom, kada je svojega producenta Berta Kämpferta nagovorio da poslušaju novi zvuk koji je dolazio iz „Top Ten Cluba“ (Bili su to Beatlesi, tada još s Tonyjem Sheridanom). Oduševljen, Robić je Kampferta nagovorio da im snimi prvu ploču i tako je nastala «My Bonnie».

1966. g. na domaćem tržištu obilježili su i nastupi na „Krapini“ i „Splitu“.

Za kraj suradnje između Robića i Kämpferta 1968., uz već izdane pjesme, snimljeno je još nekoliko novih i došlo je do izdanja nove LP ploče. S ovom mu se pločom, koju je posvetio Bertu Kämpfertu, na neki način zahvaljuje na dugogodišnjoj suradnji. Kämpfert je u međuvremenu postao toliko poznat da su se sve svjetske zvijezde borile za njegove kompozicije, te ga više toliko nije ni zanimalo njemačko tržište.

U razdoblju od 1969. do 1973.godine, Werner Last preuzima Kämpfertovu ulogu . U to vrijeme izdane su četiri singlice, koje nisu doživjele onakav uspjeh kao u vremenima prije.

1973. Robić prekida suradnju s POLYDOR - om. Nadalje, između ostalog, svake godine, po četiri tjedna u Americi, Ivo predstavlja sve svoje hitove na raznim turnejama i koncertima, za sve svoje, i dan danas mnogobrojne fanove.

17.ožujka 1959. Radio Luxembourg uvodi nagradu «Zlatni Lav»,te je 03.travnja 1960. brončani lav dodijeljen Robiću za pjesmu Morgen, a 29. ožujka 1961. i srebrni lav za pjesmu «Mit 17 fängt das Leben Erst An». Tako je i časopis BRAVO proveo ankete za izbor pjevača godine gdje je Robić u nekoliko navrata stavljen na popis, i to 1959. na 15., 1960. na 11. i 1961. na 20. mjesto.

1969. g. Robić snima pjesmu Plavi, plavi, plavi ,himnu nogometnog kluba „Dinamo“ u duetu s Vice Vukovom. Do konca 70- ih godina Robić izdaje još nekoliko LP-a, ne zapostavivši ni hrvatsko tržište. Zapravo, svo vrijeme dok je Robić bio popularan u svijetu, nastojao je biti u kontaktu sa domaćom publikom, tako da je većinu svojih inozemnih uspjeha, obradio i za domaće tržište.

Domaća publika nije ostala uskraćena za njegove interpretacije.

Početkom 80ih godina, moglo bi se reći, Robić se polako udaljava od svjetskog show bussinesa i posvećuje se rjeđim, ali kvalitetnim nastupima. Nastupa u filmu Rajka Grlića Samo jednom se ljubi , koji nosi ime po njegovoj kompoziciji, te kratka uloga barskog pjevača u ovom filmu, donosi ponovnu popularnost ove pjesme. Također izdaje tri samostalna LP-a «Bregovi su ostali za nama» , «Vrijeme nježnosti» i «Žuto lišće jeseni», od kojih zadnji doživljava njemačku preradu u cijelosti, te nosi ime «Auf der Bühne meines Lebens». Također izdaje i krajem 80ih godina LP sa live snimkama jednog od njegovih mnogobrojnih nastupa diljem Jadrana „Koncert u ljetno predvečerje“.

Početkom 90ih godina CROATIA RECORDS izdaje prigodnu seriju LP-a, među koje je uvršten i Robić, te se na njegovoj ploči nalaze mnogobrojne snimke sa samog početka Robićeve karijere. Bilo je to prvo reizdanje starih Robićevih skladbi do tada. Kasnije je taj LP uvelike pridonio izdanju «Izvorne snimke 1949 - 1959».

Život Ive Robića tijekom 70ih, 80ih i 90ih godina, i dalje su obilježavale mnogobrojne ploče, turneje, TV nastupi i pojavljivanja na raznim festivalima, posebice na Krapinskom. Neizostavni su i njegovi nastupi na terasi hotela Kvarner s "Opatijskim Suvenirima".

Tijekom 90ih godina, uz razne humanitarne koncerte, nastupa i diljem Njemačke i Austrije, kako u manjim mjestima, tako i u dvoranama velikih gradova.

Godine 2000. skupina Di Strojers (Marijan Podgorski, Saša Zalepugin jr i Piko Stančić) snima album Časna pionirska riječ na kojemu u post punk maniri obrađuju veliki hit Golubovi. Ivo im se pridružuje na snimanju albuma i tako nastaje posljednja snimka najuspješnijeg hrvatskog pjevača svih vremena. Pjesma Golubovi doživljava ponovni uspjeh nakon gotovo 36 godina.

Najdraži lik hrvatske popularne glazbe, preminuo je u Rijeci 9. ožujka 2000.
Ivo Robić bio je počasni predsjednik HGU-a. Od mnogobrojnih nagrada mogu se izdvojiti : nagrada Josipa Štolcera Slavenskog za glazbenu umjetnost (1981) i Porin za životno djelo (1997).

I upravo kako je Ivo Robić govorio na svršetku svih onih noćnih nastupa, laku noć, tako i mi danas, s radošću pregledavamo ove retke jedne prebogate karijere, čovjeka za kojega niti jedna smrt nije dovoljno jaka, da bi njega i njegovu glazbu odvojila od nas. Kada bi se kojim slučajem izgubile sve magnetofonske trake, polomile sve gramofonske ploče na kojima je glazba Ive Robića, njegove pjesme ipak ne bi nestale – one su dio našeg svakodnevnog života. A to je nešto najljepše što se može dogoditi jednom umjetniku. Da njegova djela žive i prelaze iz generacije u generaciju, te da ponekad on ostaje i u sjeni, zbog činjenice da mnogi ni ne znaju da su te pjesme djelo tog umjetnika. To je upravo Ivo Robić.

Pjevao je zdušno i stihovima "Srce, laku noć", ukazivao svima nama koji smo sjedili, plesali, slušali i gledali ga, kako će uskoro zora, pa bi za sve nas ipak bilo vrijeme poći. I tako, odlazio bi na počinak k svojoj vječnoj ljubavi, Marti.

Gospodine Robiću! U sedmoj godini dvadeset i prvog stoljeća, sada se nalazite tu, u našim monitorima, gledamo Vaš lik, listamo internet, kao što bismo listali stranice neke požutjele knjige . Gledamo, slušamo Vaše pjesme i jednako ste tu. Bili Vam se svidio ovaj način ili bi u inat svemu napisali još jednu briljantnu pjesmu? Zapravo, koliko god se ja trudio ovim slovima, slikama i notama utkanim u kompjutorske čipove, udahnuti dušu, dati svemu tome Vaš lik u pravome svjetlu, toliko je jasna činjenica, jedinstvena istina, da Vi, a onda i Vaše pjesme kroz Vas, istinski žive samo u našim srcima. Vaša je duša tu, sa nama, a duše svih onih mnogobrojnih koji Vas vole, imaju takvu magičnu moć osjetiti Vašu bliskost i čuti Vaš glas, u svako vrijeme i na svakome mjestu. Tu nema granica vremena, mjesta, života ili smrti. Sve je je vječnost i sve je jedna savršena, božanska - Vaša melodija.

>>> povratak na vrh >>>